KUTAK ZA RODITELJE

 

Prilagodba djeteta na vrtić

 

Polazak djeteta u vrtić predstavlja veliki korak i promjenu u životu djeteta i roditelja. To je prvi izlazak iz obiteljske sredine tj. prvo odvajanje od roditelja, prevashodno od majke, na duže vrijeme. Istodobno, za dijete to može predstavljati i prvi sustet s većim brojem nepoznatih osoba, kako sa djecom tako i s odraslima. Često je ovo traumatična situacija koliko za dijete, toliko i za roditelje jer je ispunjena strahom od odvajanja i naporima da se dijete prilagodi novonastaloj situaciji.

 

Nova iskustva i nova mjesta maloj djeci mogu biti zastrašujuća. Odvajanje od osoba koje volimo uvijek je bolno. Pogotovo maloj djeci koja još nisu imala puno susreta s ljudima izvan svog doma pa ne znaju kako procijeniti odvajanje - kao nešto privremeno ili trajno. Mnoga djeca osjećaju strah zbog odvajanja od roditelja - jedinih osoba koje su se do tada o njima brinule, pa vrijeme prilagodbe djeteta na vrtić često prođe uz puno suza. Iako je djeci teško kad se moraju odvojiti od roditelja, ODVAJANJE JE IPAK VAŽAN I NEIZOSTAVAN DIO NORMALNOG PROCESA ODRASTANJA SVAKOG DJETETA. Međutim potrebno je biti svjestan težine koju za djecu ima odvajanje te umanjiti njegove moguće negativne efekte. Čudesan lijek protiv tuge i straha koje mnoga djeca osjećaju kod dolaska u vrtić ne postoji, no mnogo se toga može učiniti da se taj prijelaz od kuće do vrtića djetetu učini što manje stresnim. Dijete će se pravilno i bez posljedica prilagoditi, ukoliko se predhodno pripremi za polazak u vrtić. Roditelji su ti koji su zaduženi za početnu pripremu djeteta. Postupno odvajanje djetata će za vrijeme perioda prilagodbe pokazat pozitivne rezultate.

 

Što možete učiniti ?

 

Upoznajte dijete s vrtićem prije polaska. Tijekom inicijalnih intervjua za upis djeteta preporuča se dolazak s djetetom. Bitno je upoznati dijete s prostorima u vrtiću, najbitnije od svega je upoznati dijete s osobljem vrtića, odnosno, s odgojiteljem odgojno-obrazovne skupine u kojoj će dijete boraviti.

 

Razgovarajte s djetetom o tome što ga u vrtiću čeka. Skrenite mu pozornost na sličnosti, ali i razlike u odnosu na dosadašnji život. Pričajte mu o aktivnostima, igračkama, odgojiteljima, djeci; recite mu zašto je važno ići u vrtić.

 

Recite djetetu gdje ćete Vi biti i što ćete raditi dok je ono u vrtiću.

 

Već sada potičite djetetovo osamostaljivanje u svakom pogledu. Samostalno korištenje pribora za jelo i piće, samostalno oblačenje ili svlačenje odjeće, obuvanje ili skidanje cipela te samostalno pranje ruku i korištenje WC-a, svakako će mu pomoći kad ne budete uz njega.

 

Učinite djetetov dnevni raspored što dosljednijim i predvidljivijim. Iako djeca nemaju osjećaj za vrijeme i ne znaju gledati na sat, ona počinju usvajati dnevne rasporede, a to im daje dodatnu sigurnost u koju se mogu pouzdati.

 

Dnevni ritam življenja svakog pojedinca je drugačiji, djecu bi trebalo naviknuti na dnevni ritam vrtića. Pod ritmom življenja podrazumijeva se da dijete ide ranije na spavanje, ima redovan poslijepodnevni odmor. Uzimanje obroka također spada u dnevni ritam, trebalo bi da bude uvijek u isto vrijeme.

 

Pomozite djetetu odabrati neku igračku (može i dekicu, jastučić, bočicu…) koju će uzeti sa sobom u vrtić. Nešto konkretno što često koristi, najdražu igračku, ili nešto drugo što će ga razveseliti i utješiti kad bude tužno.

 

Važno je i da kućna atmosfera tijekom spremanja za vrtić bude opuštena i vedra. Osigurajte si i dovoljno vremena da svako jutro prije nego li odete na posao, u miru i bez žurbe dovedete i ostavite dijete u vrtiću. Kad smjestite dijete u grupu i kad se ono bude dobro osjećalo, krenite.

 

Osigurajte si nekoliko slobodnih dana kako biste svojim prisustvom u novom okruženju mogli pomoći djetetu da se lakše prilagodi. Zastrašujuće je biti ostavljen u potpuno novoj situaciji, u nepoznatom prostoru, među nepoznatim ljudima. Ostanite u grupi sa svojim djetetom dok ne upozna odgajatelja i dok ne osjeti sigurnost. Duljina boravka roditelja u skupini stvar je dogovora odgojitelja, stručnog suradnika i roditelja.

 

Dopustite djetetu upoznavanje s novom okolinom, odgojiteljima i djecom prema njegovom vlastitom tempu. Ne silite ga na druženje. Ako želi neka prvo promatra, a kada bude htjelo onda će i sudjelovati.

 

Kad odlazite, pobrinite se da Vaše dijete zna da odlazite. Ne iskradajte se dok Vas ne gleda. Iako Vam se čini da je lakše izbjeći suze i samo "nestati" dok je dijete zaigrano, počet će se bojati da ćete jednostavno "nestati" i u drugim životnim situacijama, a ne samo u vrtiću. Čak i ako ga morate prekinuti u nekoj aktivnosti, javite mu se. To je nešto na čemu dijete gradi svoje povjerenje u Vas.

 

Svakodnevni rituali djeci olakšavaju rastanke. Osmislite kratki oproštajni ritual tijekom kojeg ćete mirnim, ugodnim i sigurnim glasom djetetu reći da odlazite, gdje ćete biti i kad ćete se vratiti Kad se opraštate. Svoju pažnju u potpunosti usmjerite na dijete.

 

Ne odugovlačite s rastankom. Važno je da dijete od početka zna kakvi su Vam planovi (npr. "poigrat ćemo se još s ovim, pa onda idem"), a kad ih jednom obznanite, držite ih se. U redu je ostati s djetetom u grupi dok se ono ne bude osjećalo ugodno, ali kad jednom kažete "ja sad idem", onda i otiđite. Dugotrajno opraštanje djetetu samo otežava rastanak. Ne zaboravite reći da ćete se vratiti. 

 

Pripremite se na suze. Pokažite djetetu prihvaćanje i razumijevanje njegovih osjećaja, ali ne i pretjeranu tugu i suosjećanje ("Vidim da si tužan, vidim da bi želio da ostanem, ali ja sad moram ići."). Nemojte nikada ismijavati dijete zbog plača ili straha od odvajanja. Trebate poštovati njegove osjećaje. Normalno je da se Vaše dijete rastuži i rasplače kad odete.

 

Pokažite da imate povjerenja u dijete i odgojitelja. Vaše je ponašanje "pijelazno", ako se Vi brinete, brinut će se i dijete. Ako pokažete djetetu da Vam se odgojitelj sviđa i da u njega imate povjerenja, Vaše će se dijete osjećati sigurnije.

 

Nemojte podmićivati dijete (slatkiši, igračke,…) kako ne bi pokazalo tugu ili strah. Ako planirate neku zajedničku aktivnost poslije vrtića neka ona bude bezuvjetna, bez obzira na to je li Vaše dijete na rastanku plakalo ili ne.

 

Vodite dijete u vrtić koliko god je to moguće redovito, pogotovo u vrijeme prilagodbe. Nakon pauze Vaše dijete sve mora odraditi ispočetka.

 

Dolazite po dijete u dogovoreno vrijeme. Nemojte mu reći da se vraćate odmah ukoliko planirate da Vas neće biti nekoliko sati. Pokažite djetetu da se u Vas može pouzdati. Djeca razumiju što znači "dolazim odmah", ili "dolazim prije/poslije ručka/spavanja". I dođite kada ste i rekli. Kad dođete po dijete, prvo ga srdačno pozdravite i pokažite mu koliko ste sretni što ga vidite. Onda provjerite s odgojiteljem kako je prošao dan.

 

Recite odgojitelju sve što smatrate važnim. Recite mu koje riječi dijete koristi za pojedine potrebe ili predmete, koje su njegove navike, kako ga se najlakše može utješiti, što Vaše dijete voli, a što ne voli. Saznajte koje je najbolje vrijeme u danu kad možete nazvati i raspitati se za Vaše dijete. Ukoliko se u djetetovom životu zbiva nešto što može utjecati na njegovo ponašanje, recite i to odgojitelju.

 

Za uspješnu prilagodbu djeteta izuzetno je važna suradnja roditelja i odgojitelja. Suradnja treba biti kontinuirana i obostrana, treba se temeljiti na međusobnom poštovanju, uvažavanju i procesu stalnog povratnog informiranja.

 

U vrijeme prilagodbe na vrtić ne odvikavajte ga od pelena, dude, ne selite ga iz krevetića u veliki krevet, i sl. Ne zaboravite da i pozitivne promjene zahtijevaju prilagodbu.

 

Nakon povratka iz vrtića kvalitetno provodite vrijeme s Vašim djetetom. Igrajte se zajedno, razgovarajte što je taj dan radilo u vrtiću i s oduševljenjem se pripremajte za sljedeći dan, a sve nedoumice, strahove i pitanja dijelite sa stručnim djelatnicima vrtića i odgojiteljima, koji će Vam od prvog dana biti potpora u odgoju i odrastanju vašeg djeteta.

  

Pripremite i sebe. Često nisu samo djeca ta koja osjećaju tugu ili strah od odvajanja. I roditelji se mogu tako osjećati, pogotovo ako ostavljaju svoje dijete po prvi put. Lakše je ostaviti nešto najdragocjenije kad znate da je u dobrim rukama. Stoga će ostanak prvih dana s djetetom u grupi i Vama pomoći da vidite kako tamo stvari funkcioniraju i osjećat ćete se mirnije, a tu ćete mirnoću onda moći prenijeti na svoje dijete. Što ćete raditi dok ste u grupi reći će Vam odgajatelj.

 

Naoružajte se ljubavlju i strpljenjem. Zbog promjene ritma života, mnoga djeca postanu umorna i razdražljiva, pa teže izguraju dan. Nerijetko svoj strah od odvajanja izražavaju na razne načine i kad ste zajedno, kod kuće. U fazi prilagodbe poneka djeca postaju uznemirena, plačljiva, neka imaju ružne snove, počinju mokriti u krevet ili Vas jednostavno ne puštaju ni na trenutak. Kako god bilo, sjetite se da je ovo samo prolazna faza u Vašem i djetetovom životu. Ako se ovo odvajanje odradi korak po korak, to će mu pomoći da se lakše nosi sa svim budućim odvajanjima u životu. Da bi faza prilagodbe što lakše i što bezbolnije prošla najviše mu treba Vaša pažnja, Vaše strpljenje i Vaša ljubav.

 

Puno sreće na početku jednog izazovnog, ali lijepog perioda u životu Vašeg djeteta!

 

  

 

Priredila: Dijana Markota, pedagoginja

 

You are here: Mali Princ Web ZA RODITELJE