Što radi predškolski psiholog? Tko ide predškolskom psihologu?
Psiholog u predškolskoj ustanovi, obično je – zajedno s pedagogom i defektologom, dio stručnog tima. Zadatak psihologa je osiguravati odgovarajuće, sigurno stabilno i poticajno okruženje, u kojem će svako dijete, zadržavajući svoju osobnu i obiteljsku autonomiju, rasti i razvijati se u ono što na osnovu svojih potencijala može postati. Osim toga, predškolski psiholog pomaže roditelju i odgajatelju u usmjeravanju i preventivnom djelovanju prilikom odgoja djeteta.
Roditelji, najčešće, prvi puta susreću psihologa na razgovoru koji prethodi upisu djeteta u vrtić. Prilikom tog prvog susreta, roditelji razgovaraju sa psihologom o djetetovom razvoju od rođenja, njegovim navikama, ponašanju, zdravstvenom stanju i slično. To je prilika da roditelji kažu i pitaju sve što smatraju važnim, kao što su, primjerice, neke specifičnosti i potrebe djeteta i način na koji se one mogu zadovoljiti u vrtiću.
Prvi razgovor je prilika za početak suradnje koja će, sukladno potrebama roditelja i specifičnostima svakog pojedinog djeteta, trajati do kraja boravka djeteta u vrtiću.
Osim usmenim putem, suradnja se često može ostvarivati putem web stranice vrtića – kroz članke ili obavijesti, zatim preko informativnih panoa za roditelje te na roditeljskim sastancima. Većini roditelja, ipak je najvredniji neposredni razgovor u kojem mogu čuti o napredovanju svog djeteta, tražiti savjet, navesti ako im nešto u vrtiću smeta i slično. Obično takve razgovore, roditelji sami iniciraju, no ponekad dolaze na razgovor na inicijativu odgajatelja, ukoliko dijete ne napreduje u skladu prema očekivanjima s obzirom na dob. Dužnost je psihologa da o tome obavijesti roditelja, savjetuje ga o postupcima te, po potrebi, uputi na odgovarajuće mjesto.
Rad psihologa u vrtiću, usmjeren je na tri glavna aspekta – na djecu, odgajatelje i roditelje. Primarni zadaci predškolskog psihologa su praćenje razvoja djece te preventivno djelovanje. U redovnom vrtiću, koji pohađaju zdrava djeca, nema potrebe da psiholog testira svako pojedino dijete. Međutim, ukoliko dijete ima posebne potrebe – prolazne ili trajne – psiholog organizira praćenje djeteta. To se ostvaruje kroz opažanje u grupi, ispunjavanje skala i upitnika, primjenjivanje testova, razgovor s djetetom ili roditeljima i sl. Također, psiholog može uputiti odgajatelja kako treba pratiti ponašanje djeteta te što promatrati i kako da bilježiti svoja zapažanja.
Posebne potrebe mogu se javiti, primjerice, zbog neujednačenog razvoja u nekim područjima kao što su motorika, govor, emocije, socijalni kontakti i dr. Osim toga, posebne potrebe imaju i neka djeca koja su razvila specifične strahove zbog doživljene neugodne situacije. Neka se djeca vrlo teško odvajaju od roditelja i nakon 2 – 3 mjeseca pohađanja vrtića. Djeca, čiji se roditelji razvode – također mogu imati specifične poteškoće – kao i ona djeca koja su dobila mlađeg brata ili sestru.
Svako je dijete jedinstveno što od odraslih zahtjeva prilagođavanje i zadovoljenje specifičnih potreba. Psiholog vrlo često može pomoći djetetu, roditeljima i/ili odgajateljima, kada se javi posebna potreba. Pomaže da taj period prođe što je bolje moguće i za dijete i za roditelje te da se nastavi uobičajenim tijekom razvoja.
PODRUČJA RADA predškolskog psihologa su prevencija (procjena, identifikacija, edukacija – roditelja i odgajatelja) i rana intervencija (poduzimanje mjera).
Prevencija podrazumijeva određivanje razvojnog statusa djeteta (kako bi se utvrdile potrebe i razvojne zadaće svakog pojedinog djeteta), kontinuirano praćenje, edukacije odgajatelja i roditelja te sudjelovanje u izradi preventivnih programa. U svrhu uvažavanja i zadovoljavanja djetetovih razvojnih potreba (psihičkih i bioloških), psiholog prati prilagodbu djece na vrtić – osobito one djece s utvrđenim posebnim potrebama. Te potrebe se mogu odnositi na potrebe darovite djece – za novim i zahtjevnijim sadržajem, kao i na potrebe djece s poteškoćama – za većom količinom vremena potrebnim za prilagodbu, svladavanje neke vještine ili aktivnosti. Psiholog vodi evidenciju i dosjee svakog djeteta te procjenjuje djetetovu psihofizičku spremnost za školu, o tome informira roditelje, odgajatelje te po potrebi piše mišljenje za komisiju pri upisu u školu. Kontinuirano procjenjivanje i praćenje psihofizičkog razvoja i napredovanja sve djece dovodi do utvrđivanja specifičnih razvojnih zadaća prilagođenih pojedinom djetetu.
Edukacija, kao dio preventivnog rada psihologa, odnosi se na provođenje kontinuiranog usavršavanja odgajatelja i roditelja, s ciljem poticanja njihovog osobnog rasta i razvoja. Psiholog izrađuje projekte i/ili provodi istraživanja s ciljem unaprjeđenja odgojno – obrazovnog rada, izrađuje godišnji plan rada dječjeg vrtića, procjenjuje rad vrtića, rad odgajatelja, zadovoljenje potreba djece i sl.
Osim toga, edukacija podrazumijeva savjetodavne razgovore i konzultacije s odgajateljima o djeci, planiranje i vođenje roditeljskih sastanaka te radionica (za roditelje/odgajatelje/djecu) s različitim temama koje bi bile zanimljive roditeljima; kao što su: „Priprema djece za polazak u školu“, „Agresivnost u predškolskoj dobi“, „Odvikavanje od pelena“ i mnoge druge teme. Psiholog također sudjeluje u provedbi i/ili planiranju psiholoških kriznih intervencija.
Rana intervencija, odnosi se na poduzimanje konkretnih mjera nakon što se dijagnosticiraju posebne potrebe djeteta. Posebne potrebe se, osim opažanjem, utvrđuju primjenom psihodijagnostičkih sredstava, odnosno raznim testovima. Opažanje se odnosi na sustavno promatranje djece u skupini, njihove integracije, socijalizacije i ponašanja u konkretnoj situaciji. Psihodijagnostički testovi su instrumenti koje psiholog sam ispunjava ili je riječ o različitim zadacima koje djeca trebaju riješiti te koje oni izuzetno dobro prihvaćaju jer su zanimljivi i privlačni.
Nakon toga, psiholog najčešće provodi savjetovanje usmjereno na utvrđene posebne potrebe djeteta. Savjetovanje se može provoditi s djetetom, roditeljima ili odgajateljima – ovisno o utvrđenoj posebnoj potrebi. Ukoliko se pokaže potreba, psiholog upućuje dijete odnosno roditelje u nadležnu ustanovu na dodatan specijalistički pregled, dijagnostiku ili tretman – primjerice kod logopeda. Savjetovanje roditelja i odgajatelja ima za cilj usklađivanje obiteljskog i institucionalnog (dječji vrtić) djelovanja na djetetov razvoj i napredovanje. Ono podrazumijeva izradu individualnih planova za rad s djecom s posebnim potrebama, organiziranje i vođenje grupa podrške za roditelje djece s posebnim potrebama i sl. U sklopu intervencije, psiholog surađuje s osnovnim školama, Centrom za socijalni rad, sa specijaliziranim institucijama, domovima zdravlja i drugim ustanovama.
Izuzetno je važna istovremena suradnja s roditeljima, odgajateljima i djecom radi jedinstvenog odgojnog utjecaja na dijete.
Posljednji, ali ne i manje važan, dio rane intervencije koju provodi psiholog, tiče se terapeutskog rada. Pri tome se misli na individualni ili grupni terapeutski rad s djecom i/ili njihovim roditeljima, organiziranje i vođenje kraćih specijaliziranih programa za djecu s posebnim potrebama te upućivanje na specifičnu terapiju u vanjske institucije.
Ovaj članak nastoji sistematizirati radne zadaće predškolskog psihologa te pružiti uvid u strukturu njegovih profesionalnih kompetencija. Biti psiholog u vrtiću, znači poznavati različita područja psihologije od razvojne psihologije, do kliničke psihologije, socijalne psihologije, psihologije komunikacije i dr.
Budući da psihologija postaje sve veća potreba, poželjno je što veći broj ljudi uključiti u suradnju. Samo je zajedničkim radom, trudom i ulaganjem moguće postići željeni cilj.