Važnost zajedničkog čitanja
Čitanje je vještina neophodna za život i cjelovit razvoj osobe, stoga je pravilan i kontinuiran razvoj čitalačkih sposobnosti potrebno utemeljiti već u prvim godinama djetetova života. Stručna literatura u tom pogledu posebno izdvaja slikovnice – „…prvo likovno-literarno djelo koje dijete susreće i doživljava svim osjetilima“ (Verdonik, 2015; 3). Primano načelo kojim se tijekom čitanja s djetetom treba voditi jest da ono bude zabavno s ciljem uspostavljanja rutine. Slikovnice trebaju biti prilagođene djetetovoj dobi, razvojnoj razini, interesima i sposobnostima razumijevanja. Odabirom sadržaja koji odgovaraju djetetovu iskustvu potiču se razumijevanje priče, aktivno sudjelovanje i razvoj interesa za knjigu. Ipak, dobne preporuke treba shvatiti okvirno jer se djeca međusobno razlikuju prema jezičnom razvoju, pažnji i interesima. Pri odabiru slikovnica mogu pomoći sljedeće smjernice:
– za djecu uzrasta 1-2 godine: šarene slikovnice s kratkim rečenicama i brojalicama koje se rimuju
– za uzrast 3-4 godine: priče o ljudima, životinjama i svakodnevnim aktivnostima s uzbudljivim zapletima koji završavaju sretno
– za uzrast 5-6 godina: raspon pažnje je širok pa je moguće uvest kompleksnije radnje, zaplete i raznolike žanrove
Kako čitati s djetetom?
Kako bi čitanje ostvarilo svoju punu svrhu i potencijal, preporučuje se da se dijete aktivno uključi u sam proces. Umjesto isključivog čitanja priče, važno je dijete uključiti poticajnim i kratkim pitanjima o tekstu. Njegove je odgovore potrebno prihvatiti, prokomentirati i uvažavati. Za čitanje nije potrebna velika priprema niti mnogo vremena – istraživanja pokazuju da već i 10-15 minuta čitanja dnevno pokazuje višestruke pozitivne implikacije. Čitanje, dakle, treba postati svakodnevna rutina, neizostavan dio dana predviđen samo za roditelja i dijete. Najvažniji „produkt“ zajedničkog čitanja nije samo govorno-jezični, emocionalni ili kognitivni razvoj djeteta već povezanost i kvalitetno vrijeme provedeno s roditeljem. U konačnici, jednog dana dijete se neće sjećati svake priče koju ste mu pročitali, ali osjećaj sigurnosti, mira i ljubavi zasigurno će ostati duboko utkan u njegovo djetinjstvo.
Vanesa Frelih, pedagoginja
ADAPTACIJA U VRTIĆU
Dragi roditelji,
kraj pedagoške godine obilježili su upisi u našem vrtiću i je vrijeme da uživamo u toplom ljetu koje je pred nama te da se što bolje pripremimo za 9. mjesec kada kreće važan događaj u djetetovu životu – polazak u vrtić.
Polazak u vrtić predstavlja veliku prekretnicu svakog djeteta, ali i roditelja. To je prvi ozbiljniji izlazak djeteta iz sigurnog obiteljskog okruženja u širu društvenu zajednicu. Iako adaptacija može biti izazovan period, uz strpljenje, dobru pripremu i suradnju, ona postaje dragocjeno iskustvo koje gradi djetetovu samostalnost i socijalne vještine.
ŠTO JE ADAPTACIJA I ZAŠTO JE ONA VAŽNA?
Adaptacija je proces prilagodbe djeteta na novu sredinu, ljude i djecu. Važno je znati da svako dijete reagira drugačije. Neka djeca prihvaćaju promjenu s lakoćom, dok druga trebaju više vremena kako bi razvili osjećaj sigurnosti. Dječje suze, povlačenje u sebe ili promjene u ponašanju su sasvim normalna reakcija na promjenu rutine.
KAKO PRIPREMITI DIJETE I SEBE?
Sama priprema započinje i prije prvog dana:
1. Govorite pozitivno o vrtiću
Vrtić je mjesto gdje se djeca igraju, uče nove pjesmice i upoznaju nove prijatelje. Izbjegavajte rečenice poput „Moraš ići u vrtić jer moram raditi.“
2. Uvedite vrtićki ritam
Kroz igru plišanim igračkama stimulirajte odlazak u vrtić, igru i rastanak kako bi dijete steklo dojam što ga čeka.
3.Posjetite vrtić
Prošećite do vrtića, pogledajte igralište, razgovarajte sa stručnom službom vrtića kako bi ste djetetu što jasnije objasnili kako će uskoro tu provoditi vrijeme.
ZLATNA PRAVILA ZA VRIJEME TRAJANJA ADAPTACIJE
1.Budite dosljedni – redovitost dolaska u vrtić ubrzava prilagodbu
2.Kratki rastanci – rastanak treba biti topao, ali brz. Dugotrajno opraštanje samo pojačava dječju tjeskobu
3.Iskrenost prema djetetu – nikada se ne iskradajte dok dijete ne gleda. Uvijek recite „Vidimo se poslije ručka/spavanja“.
4.Prijelazni objekt – u dogovoru s odgojiteljima dopustite djetetu da ponese omiljenu igračku ili dekicu koja mu pruža osjećaj sigurnosti
5.Povjerenje u roditelje – djeca osjećaju roditeljsku nesigurnost. Ako Vi vjerujete odgojiteljima, dijete će se osjećati sigurnije.
KAKO SE NOSITI S RODITELJSKIM EMOCIJAMA?
Sasvim je prirodno da se osjećate tužno, zabrinuto ili krivo dok gledate kako Vaše dijete plače na rastanku.
Važno je razumjeti da djeca vrlo dobro čitaju emocije roditelja. Ako ste Vi napeti, dijete će biti još nesigurnije. Pokušajte zadržati smireni izraz lica i vedar glas prilikom ostavljanja djeteta u skupini. Čim izađete iz vrtića dopustite sebi da budete tužni ako Vam je potrebno, ali pred djetetom je važno ostati stup sigurnosti.
Ne ustručavajte se pitati odgojitelja za savjet. Oni su profesionalci koji imaju iskustvo s djecom u adaptaciji. Neka od pitanja koja možete postaviti odgojiteljima su;
1. Kako je dijete reagiralo nakon što sam otišao/la?
2.Koliko dugo se igralo?
3.Što možete učiniti kako bi ste olakšali proces.
I ZA KRAJ…
Adaptacija je proces, ne događaj. Neka djeca kroz nju prođu za nekoliko dana, a neka za nekoliko tjedana. Budite nježni prema sebi i svome djetetu kako bi vrtić postao mjesto gdje dijete odlazi s osmijehom, spremno za nove pustolovine!
