Kutak pedagoga

📺 Korištenje medija, osobito za mlađu djecu, u velikoj se mjeri pojavljuje unutar roditeljskog doma. „Svijet predškolske djece vrti se oko obiteljskog okruženja; stoga je važno razumjeti njihov odnos s medijima, promatrati obiteljsko ponašanje, navike potrošnje i kako obitelj koristi medije u svakodnevnoj interakciji“ (Souza, Cabello, 2010, prema Ciboci, Kanižaj, Labaš, 2014, str. 54).

👨‍👩‍👧 Korištenje medija često je rezultat prilagodbe, suradnje ili oponašanja drugih iz njegove okoline. Medijske navike djece nisu samo njihov osobni izbor. Djeca uče od svojih roditelja, braće, sestara, prijatelja i drugih značajnih ljudi u njihovom životu.

⚖️ Roditelji pokušavaju pronaći ravnotežu između želje da se djeca zaštite od onoga nepoželjnoga i želje da se dijete pripremi za složenost života odraslih. Roditelji su svjesni svoje nemogućnosti i želje da u potpunosti kontroliraju korištenje medija i potiču na korištenje onih sadržaja koji su prilagođeni djetetovoj dobi.

🧠 Važno je da roditelji djeci prenesu barem osnovna medijska znanja. Žderić (2009) napominje važnost reagiranja na djetetove osjećaje, kao i važnost stvaranja sigurnog okruženja za dijete.

🤝 Također se naglašava važnost zajedničkog korištenja medija kako bi roditelji dobili uvid u sadržaje kojima su izložena njihova djeca. Kada su roditelji uključeni u djetetove aktivnosti, djeci će biti prirodno razgovarati s njima kada dožive nešto neugodno ili zabavno.

⭐ Zajedničko korištenje medija i vodstvo roditelja može pomoći djeci da uživaju u brojnim pozitivnim iskustvima. Razgovor je jedno od glavnih sredstava koje roditelji koriste u pokušajima prepoznavanja pozitivnih i negativnih medijskih utjecaja.

🔍 Osim toga važno je i samostalno istraživanje medija kako bi roditelji spoznali s čime će se sve susresti njihova djeca. Djecu treba poticati na gledanje sadržaja koji su namijenjeni njihovoj dobi.

🧍‍♂️ Odrasli često i nisu svjesni koliko djeca oponašaju njihova ponašanja i koliko su neverbalna ponašanja važna za medijske navike djeteta. U svakom trenutku djeca oponašaju naše pokrete, govor, načine rješavanja problema, vrstu i način korištenja elektroničkih uređaja.

🌍 Promatrajući situaciju u cijelom svijetu, Lemish (2015) kaže da je zajedničko gledanje televizije rijetka pojava. Roditelji su pretjerano umorni, a ako su kod kuće, mogu dobro iskoristiti dječje promatranje kao tiho vrijeme za obavljanje drugog zadatka (Lemish, 2015).

👫 Na prvom je mjestu zajedničko gledanje televizije s braćom i sestrama. Djeca uživaju u zajedničkom gledanju tijekom kojega zajedno raspravljaju i komuniciraju o gledanim sadržajima. Mlađa djeca najčešće traže objašnjenje od starije braće, npr. „Što je to“, „Zašto to radi?“.

⚠️ Lemish (2015) daje primjer djeteta predškolske dobi koje se može osjećati vrlo ugroženo gledajući čudovišta i krupne kadrove zmija, ali će biti veoma ravnodušno prema snimci ili vijestima o oružju. S druge strane dijete koje živi u Afganistanu može na scene s oružjem reagirati potpuno suprotno u usporedbi s djetetom koje živi u Italiji gdje je prisutno puno manje incidenata vojnog nasilja.

🌱 Time se naglašava važnost djetetova okruženja u kojem dijete doživljava različite emocije i iskustva.